Zakonske odredbe po pitanju ugovornog prava utemeljene su austrijskim Opštim građanskim zakonom (ABGB) i Zakonom o firmama (UGB), koji je 1. januara 2007. godine stupio na snagu. Zakon o firmama sadrži sve relevantne odredbe za poslovanje firmi.
Austrijsko ugovorno pravo bazira se na principu slobodnih ugovora. To znači, da ugovorne strane mogu slobodno odrediti svoje ugovorne odnose, ukoliko ovi nisu nemoralni ili suprotni zakonskim odredbama. Pod ugovorom podrazumijeva se saglasnost volje po pitanju ponude i prihvaćanja. Načelno nisu niti ponuda niti prihvaćanje vezani uz neki formalni oblik. Po austrijskom pravu i usmeni dogovori i – pod određenim uslovima – i dogovori putem ključnih radnji (tihi dogovor) imaju punu pravovaljanost. Međutim, postoje neke iznimke po pitanju neformalnosti kao što su dogovori u vezi sigurnosnih usluga, ugovori o osiguranju i neki dogovori koji podliježu zaštiti potrošača. Takvi ugovori moraju se sastaviti u pismenom obliku, kako bi bili pravovaljani. Još strožije odredbe po pitanju oblika vrijede za javno-bilježničke isprave. Javno-bilježnička isprava je potrebna prije svega kod osnivanja firme i ustupanja poslovnih udjela u društvima s ograničenom odgovornošću.
Poslovanje firme načelno se odvija na bazi Opštih uslova poslovanja (AGB) jedne od ugovornih strana. Prema austrijskom pravu opšti uslovi poslovanja ne smiju zakidati drugu ugovornu stranu i vrijede samo ukoliko je druga ugovorna strana pristala na njih.