Ovaj sistem privrednog i socijalnog partnerstva, obično skraćeno nazvan „socijalno partnerstvo“, zasniva se na dobrovoljnoj bazi: istorijski ojačan zajednički nastup interesnih zajednica je u najvećem delu neformalan i nije regulisan zakonom.
Socijalno partnerstvo se ne svodi samo na regulisanje radnih odnosa. Kolektivne ugovore, po pravilu, od strane poslodavaca sastavljaju odgovarajuće podorganizacije Privredne komore Austrije, a od strane zaposlenih Austrijski savez sindikata. Procenjuje se da je 90- 95% zaposlenih u privatnom privrednom sektoru obuhvaćeno nekim od kolektivnih ugovora.
Osim toga, austrijska specifičnost leži u tome da socijalno partnerstvo obuhvata praktično sve segmente privredne i socijalne politike. Zbog toga Austrija važi za primer korporatizma, odnosno interesnu zajednicu širokog spektra i dobre koordinacije.
Četiri velike interesne zajednice
nisu samo interesne zajednice u užem smislu, dakle tarifni partneri i lobi-organizacije koje pružaju usluge svojim članicama. One su, takođe, na razne načine usidrene u političkom sistemu Austrije. Dok su Komore pravne interesne zajednice sa obaveznim članstvom za poslodavce i zaposlene, Austrijski savez sindikata je udruženje sa članstvom na dobrovoljnoj bazi.