U Austriji se zdravstveni sistem većim delom finansira iz doprinosa za socijalno osiguranje i poreza, a manjim delom privatnim sredstvima, kao što su, na primer, participacije za recepte, participacije u troškovima, dnevne participacije za boravak u bolnici i doprinosi za privatno zdravstveno osiguranje.
Javna zdravstvena zaštita pokriva se zdravstvenim osiguranjem i osiguranjem za slučaj nesreće. Te usluge obuhvataju, na primer, ambulantno i stacionarno zbrinjavanje , medicinsku rehabilitaciju, lekove, subvencije za lekove, preventivne preglede ili naknadu za vreme trudničkog bolovanja. Za ambulantno zbrinjavanje nadležni su lekari u zdravstvenim ordinacijama i bolničke ambulante; stacionarno zbrinjavanje pruža se u bolnicama.
Svi koji rade u nesamostalnim delatnostima moraju imati obavezno osiguranje. I veliki deo zaposlenih u samostalnim delatnostima mora zaključiti obavezno osiguranje. Deca, supružnici, registrovani partneri i vanbračni partneri u porodicama sa decom mogu biti besplatno osigurani. Pod određenim pretpostavkama moguće je i samostalno osiguranje.
Osiguranici i članovi njihovih porodica imaju jednostavan pristup zdravstvenim uslugama javno-zdravstvenog sistema. Mogu da koriste medicinske usluge lekara u ordinacijama koji imaju ugovore sa nosiocima zdravstvenog osiguranja i javnih bolnica. Neke usluge, kao što su, na primer, participacije za lekove, privatni lekari i privatne bolnice, određene stomatološke usluge ili dnevna participacija za boravak u bolnicama treba podmiriti iz sopstvenih izvora. Ako lice nema zdravstveno osiguranje, samo snosi sve troškove korišćenih zdravstvenih usluga.
U slučaju bolesti koja nije uzrokovana krivicom radnika, poslodavac u toku određenog vremenskog razdoblja plaća naknadu koja zavisi od pripadnosti preduzeću i vrsti zaposlenja. Posle toga bolesni radnik dobija naknadu za bolovanje od zdravstvenog osiguranja koja je, doduše, niža od naknade za rad.