Koncept „grada od 15 minuta“ razvio je Carlos Moreno, profesor kompleksnih sustava i pametnih gradova na Sveučilištu Sorbonne u Parizu. Temeljna ideja ovog koncepta jest da se sva mjesta potrebna za svakodnevni život mogu dosegnuti pješice ili biciklom u roku od 15 minuta – od doma do trgovine, parka, škole ili zdravstvene ustanove, bez korištenja prijevoznih sredstava koja štete okolišu. Cilj je stvaranje kompaktnijih gradova i četvrti prilagođenih pješacima, u kojima su stanovnici manje ovisni o automobilu.
Godine 2024. Vittorio Loreto i njegov tim razvili su metodu kojom se može procijeniti u kojoj je mjeri pojedino urbano područje usklađeno s konceptom „grada od 15 minuta“. Loreto je profesor fizike kompleksnih sustava na rimskom Sveučilištu Sapienza te osnivač rimskog centra Sony Computer Science Laboratories. Obje su institucije povezane i s Bečkim centrom za istraživanje kompleksnih sustava (Complexity Science Hub).
Studija, objavljena u znanstvenom časopisu Nature, pokazuje da europski gradovi ostvaruju vrlo dobre rezultate kada je riječ o dostupnosti ključnih sadržaja. Među njima se ističu Milano, Kopenhagen, Lisabon i Pariz. S druge strane, u mnogim gradovima u SAD-u, Africi i dijelovima Azije stanovnici često moraju putovati znatno dulje kako bi zadovoljili svoje osnovne potrebe. Zaključak istraživanja jest da koncept „grada od 15 minuta“ može biti vrlo koristan cilj za određene sredine, ali nije univerzalno rješenje za sve urbane izazove.
Austrijski gradovi također postižu vrlo dobre rezultate. Prema analizi, na prvom je mjestu Graz, gdje 92 % stanovnika može pješice doći do svih važnih sadržaja u roku od 15 minuta. Slijede Beč s 91 % i Innsbruck s 89 %.
U međunarodnoj usporedbi Beč se već danas ubraja među gradove prilagođene pješacima – više od trećine svih svakodnevnih putovanja Bečani obavljaju pješice. Kako bi se taj trend dodatno poticao, grad kontinuirano ulaže u razvoj pješačke i biciklističke infrastrukture. Širi se mreža pješačkih staza, proširuju nogostupi, uređuju nove pješačke zone te uvode biciklističke trake. Takve urbanističke mjere pozitivno utječu i na kvalitetu zraka, povećanje propusnosti tla te smanjenje razine buke. Istodobno doprinose stvaranju življih susjedstava i ugodnijih javnih prostora.
