Ovaj sustav gospodarskog i socijalnog partnerstva, skraćeno poznat pod nazivom „Socijalno partnerstvo“, leži na principu dobrovoljnosti: povijesni razvoj suradnje interesnih udruga je što je više moguće neformalan i nije zakonski reguliran.
Socijalno partnerstvo se ne ograničava na regulaciju poslovnih odnosa. I kolektivni ugovori se sklapaju u pravilu između, s jedne strane poslodavaca koji su zastupani od odgovarajuće podorganizacije Austrijske gospodarske komore i posloprimaca koji su zastupani od određenih saveza sindikata. Prema procjenama, 90%-95% zaposlenih u privatnom sektoru obuhvaćeno je nekim od kolektivnih ugovora.
Austrijska posebnost leži u tome da se socijalno partnerstvo proširilo na praktično sve sektore gospodarske i socijalne politike. Zbog toga se Austrija smatra oglednim primjerom korporatizma tj. sveobuhvatnim i koordiniranim zastupanjem interesa.
Četiri velika interesna udruženja
nisu samo interesna udruženja u užem smislu riječi, tj. tarifni partneri i organizacije za lobiranje s uslugama za svoje članove. Oni su iznad toga duboko inkorporirani na mnoge načine u austrijski politički sustav. Dok su komore zakonski predstavnici interesa poslodavaca odnosno posloprimaca s obvezujućim članstvom, Austrijski savez sindikata je udruga s dobrovoljnim članstvom.