Posle Drugog svetskog rata austrijska privreda je bila u veoma lošem stanju. Infrastruktura je bila razorena, industrijska proizvodnja ograničena.
1948 godine stupio je na snagu tzv. Maršalov plan. Cilj je bio izgradnja samostalne privrede.
U ranim posleratnim godinama pokretač privrede bila je industrija koja je uglavnom bila nacionalizovana. Nacionalna valuta, Šiling, 1952 godine postala je stabilna, a privredni rast narednih godina beležen je dvocifrenim brojkama. Preduzeća su cvetala, poboljšan je kvalitet stambene izgradnje i infrastrukture.
Jedan od faktora uspešnosti u pogledu razvoja austrijske privrede predstavljalo je socijalno partnerstvo. Dobra saradnja između predstavnika zaposlenih i poslodavaca bila je osnova za primerene plate i investicije.
Privredna konjunktura je okončana 1970 godine zbog naftne krize.
Poslednjih deset do petnaest godina za austrijsku privredu je od velike važnosti bilo pristupanje EZ (1995), kao i otvaranje bivšeg Istočnog bloka i proširenje Evropske zajednice na Istok.