Ideju „15-minutnog grada“ razvio je Carlos Moreno, profesor kompleksnih sistema i pametnih gradova na Univerzitetu Sorbona u Parizu. Ovaj koncept podrazumijeva da sva mjesta koja su važna za svakodnevni život budu dostupna u roku od 15 minuta hoda ili biciklom: od mjesta stanovanja do supermarketa, parka, škole ili zdravstvene skrbi – sve unutar četvrt sata, bez korištenja prevoznog sredstva koje zagađuje okoliš. Cilj je stvaranje kompaktnijih, pješački pristupačnijih zajednica u kojima su ljudi manje zavisni od automobila.
2024. godine Vittorio Loreto i njegovi saradnici razvili su metodu koja pokazuje u kojoj mjeri neko urbano područje odgovara konceptu „15-minutnog grada“. Loreto je profesor fizike kompleksnih sistema na Univerzitetu Sapienza u Rimu i osnivač „Sony Computer Science Laboratories“ u Rimu – obije institucije povezane su i sa bečkim „Complexity Science Hub-om.
Studija je objavljena u stručnom časopisu „Nature“ i pokazuje da, gledano na globalnom nivou, mnogi evropski gradovi postižu veoma dobre rezultate u pogledu dostupnosti, npr. Milano, Kopenhagen, Lisabon i Pariz. U gradovima u SAD, Africi i dijelovima Azije ljudi često moraju da prelaze znatno duže razdaljine kako bi zadovoljili svoje osnovne potrebe. Jedan od zaključaka studije jeste da „15-minutni grad“ za određene lokacije može biti smislen cilj, ali ne predstavlja univerzalno rješenje za sve urbane izazove širom svijeta
Austrijski gradovi ostvaruju dobre rezultate u ovoj analizi . Tri najbolje rangirana grada su: u Grazu 92% stanovnika stiže pješice u roku od 15 minuta do svih ključnih ustanova i sadržaja, zatim slijedi Beč sa 91% i Insbruk sa 89%.
U međunarodnom poređenju, Beč je već grad pješaka: Stanovnici Beča više od trećine svojih svakodnevnih relacija prelaze pješice. Kako bi se ovaj trend dodatno podstakao, u Beču se kontinuirano sprovode različite inicijative. Proširenje bečke mreže pješačkih staza, proširenje trotoara, uređenje novih pješačkih zona i uspostavljanje biciklističkih staza samo su neki od primjera. Ove urbanističke mjere imaju pozitivne efekte i na kvalitet zraka u gradu, uklanjanje vodonepropusnih površina tla i smanjenje nivoa buke. Oživljavanje susjedskih odnosa i povećanje kvaliteta boravka u javnom prostoru predstavljaju prijatne dodatne efekte.
