Ovaj sistem privrednog i socijalnog partnerstva, skraćeno poznat pod nazivom "Socijalno partnerstvo" počiva na principu dobrovoljnosti: historijski razvoj saradnje interesnih udruženja je što je više moguće neformalan i nije zakonski regulisan.
Socijalno partnerstvo se ne ograničava na regulaciju poslovnih odnosa. Kolektivni ugovori se sklapaju u pravilu između, s jedne strane poslodavaca, koji su zastupljeni od odgovarajuće podorganizacije Austrijske Privredne Komore i uposlenika, koji su zastupani od određenih saveza sindikata. Prema procjenama, 90%-95% zaposlenih u privatnom sektoru obuhvaćeno je nekim od kolektivnih ugovora.
Austrijska posebnost je u tome, da se socijalno partnerstvo proširilo na praktično sve sektore ekonomske i socijalne politike. Zbog toga se Austrija smatra oglednim primjerom korporatizma tj. sveobuhvatnim i koordiniranim zastupanjem interesa.
Četiri velika interesna udrženja
nisu samo interesna udruženja u užem smislu riječi tj. tarifni partneri i organizacije za lobiranje s uslugama za svoje članove. Oni su iznad toga duboko inkorporirani na mnoge načine u austrijski politički sistem. Dok su komore zakonski predstavnici interesa poslodavaca odnosno uposlenika sa obavezujućim članstvom, Austrijski savez sindikata je udruženje sa dobrovoljnim članstvom.