U Austriji se zdravstveni sistem većim dijelom financira iz doprinosa za socijalno osiguranje i poreze, a manjim dijelom privatnim sredstvima kao što su npr. participacije za recepte, participacija u troškovima, dnevne participacije za boravak u bolnici i doprinosi za privatno zdravstveno osiguranje.
Javna zdravstvena skrb pokriva se preko zdravstvenog osiguranja i osiguranja za slučaj nesreće. Te usluge obuhvaćaju na primjer ambulantnu i stacionarnu skrb, medicinsku rehabilitaciju, lijekove, subvencije za lijekove, preventivne preglede ili naknadu za vrijeme trudničkog bolovanja. Za ambulantnu skrb nadležni su doktori u zdravstvenim ordinacijama i bolničke ambulante; stacionarna skrb pruža se u bolnicama.
Svi koji rade u nesamostalnoj djelatnosti moraju imati obavezno osiguranje. I velik dio zaposlenih u samostalnoj djelatnosti mora zaključiti obavezno osiguranje. Djeca, supružnici, registrovani partneri i izvanbračni partneri u porodicama sa djecom mogu biti besplatno suosigurani. Pod određenim pretpostavkama moguće je i samostalno osiguranje.
Osiguranici i članovi njihovih porodica imaju jednostavan pristup zdravstvenim uslugama javno-zdravstvenog sistema. Mogu koristiti usluge medicinske skrbi doktora u ordinacijama koji imaju ugovore sa nositeljima zdravstvenog osiguranja i javnih bolnica. Neke usluge kao što su npr. participacije za lijekove, privatni doktori i privatne bolnice, određene stomatološke usluge ili dnevna participacija za boravak u bolnicama treba privatno podmiriti. Ako osoba nema zdravstveno osiguranje, sama snosi sve troškove korištenih zdravstvenih usluga.
U slučaju bolesti koja nije uzrokovana krivnjom zaposlenika, poslodavac kroz određeno vremensko razdoblje plaća naknadu koja ovisi o pripadnosti preduzeću i vrsti zaposlenja. Nakon toga bolesni posloprimac dobiva naknadu za bolovanje od zdravstvenog osiguranja koja je, doduše, niža od naknade za rad.